Adolescenciju karakteriše odvajanje od roditeljskog sistema vrijednosti i traganje za vlastitim. Taj period prati velika nesigurnost jer se odvajaju od sigurnog sistema i idu u nepoznato, gradeći svoje stavove. U tom periodu jaza mlada osoba je vrlo ranjiva i nepovjerljiva jer se psihološki mehanizmi još uvijek nisu razvili da se može sa sigurnošću ići prema nečem novom i nepoznatom, a osjeća se potreba da se odbaci i modifikuje staro. U tom procesu se adolescenti vrlo postepeno odvajaju od porodice, odlaze i vraćaju se. Kad su povređeni i kad im treba podrška oni se vrate u porodicu, kad se osjećaju spremno i sposobno znaju biti vrlo grubi u odbacivanju roditelja. Važno je da roditelj to može da izdrži i da bude uvijek tu kad se mlada osoba vrati i traži podršku.
Veliku važnost u tom periodu ima grupa vršnjaka, poređenje s vršnjacima, pripadnost njma kroz iste muzčke izbore, stil odijevanja, izlaske… To istovremeno može biti izvor socijalne nesigurnosti zbog načina na koji se mlada osoba uklapa u vršnjačku grupu, traži svoju poziciju i ulogu u vršnjačkoj grupi. Centralno pitanje je kako izgraditi dobar status u grupi i ne zadobiti status neprihvačene i odbačene osobe.
Veliku važnost u tom periodu ima grupa vršnjaka, poređenje s vršnjacima, pripadnost njma kroz iste muzčke izbore, stil odijevanja, izlaske… To istovremeno može biti izvor socijalne nesigurnosti zbog načina na koji se mlada osoba uklapa u vršnjačku grupu, traži svoju poziciju i ulogu u vršnjačkoj grupi. Centralno pitanje je kako izgraditi dobar status u grupi i ne zadobiti status neprihvačene i odbačene osobe.
Roditelji se često žale da je njihovom adolescentu važnije društvo nego porodica. To na nekom nivou i jeste razvojno važnije. Mladi moraju uspostaviti balans izeđu osjećanja zavisnost i nezavisnosti što je proces i nije nimalo jednostavno. U jednom momentu se ponašaju kao buntovnici, probijaju granice, a u sljedećem kao djeca. Roditeljima je teško da odrede vrstu pravila u odnosu s adolescentom, da se snađu u svemu tome. Adolescencija jeste najburniji period što se tiče promjena i nepredvidivosti u ponašanju i zato je gotovo podjednako teško adolescentima i njihovim roditeljima.
Pošto je psihološki aparat nedovoljno zreo adolescenti su pod naletom raznih anksioznosti, strahova, nerazriješenih emotivnih problema iz djetinjstva, pod utjecajem snažnih nagonskih upliva kako seksualnih tako i agresivnih, oni ne mogu smireno da obrade i iskomuniciraju sva ta komešanja unutar sebe i veoma su skloni da reaguju impulsivno.
Nekad je teško odrediti granicu kad je to normalno reagovanje, a kad je to već nešto što zadire u destruktivnost i vodi rizičnim ponašanjima. Postoji čitav spektar rizičnih ponašanja: eksperimentisanje sa različitim psihoaktivnim supstancama, konzumitanje alokohola, okretanje rizičnim sportovima, rani seksualni odnosi, promiskuitetni seksualni odnosi, pretjerano korištenje igraonica, kladionica…
Problem nastaje kad se rizična ponašanja ponavljaju i kad je stepen ugroženosti veći nego što ga adolescent može iskontrolisati
Veću sklonost rizičnom ponašanju pokazuju adolescenti koji imaju loše mišljenje o sebi i koji žele po svaku cenu da budu socijalno prihvaćeni u grupi vršnjaka a nisu imali u svojim porodicama dobre uzore za neke konstruktivne načine dokazivanja ili stvaranja osjećanja pripadnosti grupi vršnjaka. Zato je važno sva ova rizična ponašanja sagledati u kontekstu porodične dinamike jer se različiti porodični problemi mogu odraziti na adolescentske potrebe.
Vrlo često adolescenti ne pokazuju svoju psihološku patnju i dileme otvoreno već na roditeljima manje prihvatljiv način kroz ljutnju, probleme izražene kroz rizična ponašanja.
Glavna dilema i izvor unutrašnje napetosti i konflikta je pitanje kako uskladiti roditeljska očekivanja sa vlastitim željama. Ponekad to kod mladih izaziva osjećanje krivice, povlačenje u svijet igara, kocke, interneta, ovisnosti, ponekad se javljaju glavobolje, stomačne tegobe … Sve su to ekvivalenti tih emocionalnih stanja koja se ne mogu izraziti riječima.
U periodu adolescencije koja je sama po sebi vrlo turbulentan period svi vanjski stresovi se teže podnose i intenzivnije pogađaju adolescenta. Jako su važna sva ranija dječija iskustva tj potencijalni nagomilani stresovi i nerješeni konflikti iz ranijih faza koji mogu da oslabe dijete za nove izazove kao što je adolescencija. Uloga roditelja je da bude dovoljno otvoren da vidi šta je to šta se dešava s djetetom, da podržava individualnost ali da je istovremeno tu uvijek kao čvrsti oslonac.
Kad god ste zbunjeni i kad ne znate šta se dešava s vašim adolescentom obratite se za savjet i zatržite psihoterapijsku pomoć.
Pošto je psihološki aparat nedovoljno zreo adolescenti su pod naletom raznih anksioznosti, strahova, nerazriješenih emotivnih problema iz djetinjstva, pod utjecajem snažnih nagonskih upliva kako seksualnih tako i agresivnih, oni ne mogu smireno da obrade i iskomuniciraju sva ta komešanja unutar sebe i veoma su skloni da reaguju impulsivno.
Nekad je teško odrediti granicu kad je to normalno reagovanje, a kad je to već nešto što zadire u destruktivnost i vodi rizičnim ponašanjima. Postoji čitav spektar rizičnih ponašanja: eksperimentisanje sa različitim psihoaktivnim supstancama, konzumitanje alokohola, okretanje rizičnim sportovima, rani seksualni odnosi, promiskuitetni seksualni odnosi, pretjerano korištenje igraonica, kladionica…
Problem nastaje kad se rizična ponašanja ponavljaju i kad je stepen ugroženosti veći nego što ga adolescent može iskontrolisati
Veću sklonost rizičnom ponašanju pokazuju adolescenti koji imaju loše mišljenje o sebi i koji žele po svaku cenu da budu socijalno prihvaćeni u grupi vršnjaka a nisu imali u svojim porodicama dobre uzore za neke konstruktivne načine dokazivanja ili stvaranja osjećanja pripadnosti grupi vršnjaka. Zato je važno sva ova rizična ponašanja sagledati u kontekstu porodične dinamike jer se različiti porodični problemi mogu odraziti na adolescentske potrebe.
Vrlo često adolescenti ne pokazuju svoju psihološku patnju i dileme otvoreno već na roditeljima manje prihvatljiv način kroz ljutnju, probleme izražene kroz rizična ponašanja.
Glavna dilema i izvor unutrašnje napetosti i konflikta je pitanje kako uskladiti roditeljska očekivanja sa vlastitim željama. Ponekad to kod mladih izaziva osjećanje krivice, povlačenje u svijet igara, kocke, interneta, ovisnosti, ponekad se javljaju glavobolje, stomačne tegobe … Sve su to ekvivalenti tih emocionalnih stanja koja se ne mogu izraziti riječima.
U periodu adolescencije koja je sama po sebi vrlo turbulentan period svi vanjski stresovi se teže podnose i intenzivnije pogađaju adolescenta. Jako su važna sva ranija dječija iskustva tj potencijalni nagomilani stresovi i nerješeni konflikti iz ranijih faza koji mogu da oslabe dijete za nove izazove kao što je adolescencija. Uloga roditelja je da bude dovoljno otvoren da vidi šta je to šta se dešava s djetetom, da podržava individualnost ali da je istovremeno tu uvijek kao čvrsti oslonac.
Kad god ste zbunjeni i kad ne znate šta se dešava s vašim adolescentom obratite se za savjet i zatržite psihoterapijsku pomoć.