Psihoterapija odraslih

Depresija je emocionalno stanje praćeno velikom tugom, lošim slutnjama, osjećanjem bezvrijednosti, bespomoćnosti i krivice, povlačenjem od drugih, nesanicom ili hipersomnijom, gubitkom ili povećanjem tjelesne težine, gubitkom zanimanja za uobičajene aktivnosti. Tuga, za razliku od depresije predstavlja normalnu reakciju na neke negativne životne situacije kao što je gubitak bliske osobe, razvod, gubitak posla, prekid prijateljstva, bolest…

Depresivna osoba često ne može da se fokusira na tok razgovora ili da zapamti ono što drugi govore. Razgovor za njih može da bude mukotrpan, a sam proces zadržavanja pažnje iscrpljujući. Često govore sporo, nakon dugih pauza i veoma tiho. Ipak, depresija može da se ispolji i na druge načine. Neke depresivne osobe ne mogu mirno sjediti, nemirni su i užurbani. U određenim slučajevima dolazi i do zanemarivanja lične higijene.

Simptomi depresije:
• Značajno smanjeno zanimanje za većinu aktivnosti
• Nesanica ili hipersomnija
• Značajno gubljenje ili dobijanje na tjelesnoj težini
• Osjećanje krivice ili bezvrijednosti
• Neodlučnost
• Umor
• Problemi sa koncentracijom
• Psihomotorička usporenost ili nemir
• Ponavljajuća razmišljanja o smrti ili samoubistvu
Dijagnoza depresije se postavlja na osnovu nekoliko znakova, od kojih su raspoloženje duboke tuge koja nije u skladu sa stvarnom životnom situacijom i gubitak zanimanja za aktivnosti koje su do tada predstavljale zadovoljstvo najistaknutiji. Prosječna neliječena epizoda depresije traje 6-8 mjeseci, a nekad i duže. Smatra se da depresivne osobe negativno procjenjuju sebe, druge osobe i svijet u kojem se nalaze.

Depresija se često javlja sekundarno tj. kao posljedica izražene i dugotrajne anksioznosti.

Kognitivne psihoterapije se smatraju jednim od najefikasnijih tretmana depresivnog raspoloženja.

Anksioznost se definiše kao neprijatno stanje strepnje, tjeskobe ili iščekivanja. Osoba očekuje neku neodređenu ili zamišljenu opasnost, od koje nema doživljaj da će se moći zaštiti. Dok je strah emocionalni i tjelesni odgovor na prepoznatljivu opasnost iz spoljašnje sredine, za anksioznost vrlo često ne postoji neposredni uzrok u okruženju i ona se veže za čovjekova predviđanja u budućnosti.

Simptomi anksioznosti:
• Otežano ili ubrzano disanje
• Poteškoće sa pamćenjem
• Stomačni problemi
• Znojenje
• Poteškoće sa koncentracijom
• Glavobolja
• Ubrzan rad srca
• Nesanica
• Pretjerano razmišljanje
• Trnci po određenim dijelovima tijela
• Konstantna briga

Kako i zašto se javlja anksioznost?
Pojava anksioznosti se veže za subjektivnu procjenu opasnosti, nakon koje se naše tijelo sprema za „borba ili bježanje“ reakciju, prirodni naslijeđeni instinkt, stariji od nas samih, čija je funkcija preživljavanje.
Ipak, ako se ovaj mehanizam budi u velikom broju situacija, koje objektivno nisu opasne ili ih drugi ne procjenjuju tako, vrlo je vjerovatno da problem ipak postoji.
Treba razlikovati uobičajeno osjećanje napetosti koje se javlja pred određene važne događaje, koje svako od nas s vremena na vrijeme iskusi i poremećaje anksioznosti koji predstavljaju za osobu dugotrajnija i intenzivnija preplavljujuća stanja, praćena brojnim fiziološkim simptomima. Poremećaji anksioznosti predstavljaju najučestaliji oblik emocionalnih poremećaja, a mogu se javiti u bilo kojem životnom dobu.

Poremećaji anksioznosti obuhvataju:
• Panične napade, sa ili bez agorafobije
• Generalizovani anksiozni poremećaj
• Opsesivno-kompulzivni poremećaj
• Posttraumatski stresni poremećaj
• Poremećaj socijalne anksioznosti
• Specifične fobije

Uobičajen ponašajni odgovor na pojavu anksioznosti je izbjegavanje kritičnih situacija koje predstavljaju povod za donošenje ovakvih procjena. Posljedično, uz svijest o sopstvenom ponašanju i osjećanjima, kao i doživljaju da ne žive život onako kako bi željeli, kod klijenata može da dođe i do pojave depresivnih simptoma.
Prvi korak ka prevladavanju anksioznosti jeste prepoznavanje vlastitih negativnih predviđanja, promjena iskrivljenih uvjerenja vezanih za ta predviđanja što će rezultirati promjenom negativnih osjećanja anksioznosti I straha.

Koncept samopouzdanja je prije svega vezan za kognitivnu procjenu nas samih. Obično se ova procjena formira u skladu sa porukama koje dobijamo u djetinjstvu i adolescenciji prijee svega iz primarne porodice a zatim i socijalne sredine uopšte. U zavisnosti od ovih poruka i od toga koliko je vulnerabilna naša ličnost stvorićemo zdravu ili disfunkcionalnu sliku o sebi. Osobe koje imaju problem sa niskim samopouzdanjem su sklone da konstruišu lanac negativnih misli koji ih blokira da urade bilo šta konstruktivno za sebe. Najkarakterističnije misli su vezane za stalnu samokritiku, kritikuju se vlastite sposobnosti, izgled, postignuće se minimizira a greške preuveličavaju. Tuđa kritika se uzima kao potvrda već postojeće negativne slike o sebi. Postoji globalizovana procjena sebe kao kompletno neadekvatne osobe, “čitanje misli” drugih osoba je često prisutno-osoba je uvjerena da je i druge osobe procjenjuju negativno kao što i ona procjenjuje samu sebe. Izraženo nisko samopouzdanje se javlja kao simptom u okviru razlčitih psiholoških poremećaja-socijalne anksioznosti, depresije, poremećaja ličnosti. Tretman ovog problema sastoji se u razbijanju negativnog načina razmišljanja koje je godinama potkrepljivano i razvijano Samoprihvatanje podrazumjeva da je naša vrijednost uvijek konstantna i da bez obzira na promjenu uslova u sredini (uspjeh/neusjpeh) mi uvijek vrijedimo isto kao i sva ostala ljudska bića. Bitno je da sebe prihvatimo kao osobu koja je kompleksna (naša ličnost je sastavljena iz puno aspekata-dijelova od kojih su neki manje a neki više dobri ili loši), kao osobu koja nešto uspijeva da uradi a nešto ne, kao osobu koja ima svoja ograničenja i kapacitete jer ih svako ima, kao osobu koja griješi ali isto tako može i da popravlja stvari, kao ljudsko biće čija se vrijednost ne mijenja bez obzira na tuđe ili vlastite procjene.

Svaka situacija koju čovjek doživljava kao prijeteću, pa čak i one koje od njega zahtijevaju da se prilagodi promjeni mogu predstavljati stres. Previše stresa može narušiti psihološko funkcinisanje osobe.

Emocionalni odgovori na stres:
• Razdražljivost
• Tjeskoba
• Potištenost
• Bespomoćnost
• Osjećaj preopterećenosti
• Pad samopouzdanja
• Osjećaj usamljenosti
• Manjak motivacije
• Napadi panike
• Depresija
• Nesanica

Kognitivni simptomi stresa su:
• Zaboravnost
• Neorganizovanost
• Nemogućnost koncentracije
• Nesposobnost prosuđivanja i odlučivanja